Kada pričamo o napretku, vrlo često zapnemo u nekim idejama koje o istome imamo – više utega na šipci, manje kilograma na vagi, manje centimetara na krojačkom metru.
I da, ove su brojke svakako parametar koji trebamo pratiti i koje su nam važne, jer nam pokazuju način na koji se naše tijelo prilagođava promjenama u životnom stilu koje smo uveli.
Ponekad je zaista potrebno skinuti nekoliko kilograma ili vidjeti stvarni napredak u snazi, kako bismo znali da naš trud ima smisla i da se stvari zaista mijenjaju na bolje.
Međutim, napredak vrlo često prvo osjetimo, a tek onda vidimo. Ponekad je dovoljno imati malo više energije ujutro ili osjećati se malo bolje jer smo održali riječ sami sebi.
Naša Blanka često voli ponavljati kako se samopouzadnje gradi održavanjem obećanja samima sebi – i to je jedan od najboljih alata koje možemo imati u rukavu. Na taj način smo preuzeli odgovornost sami za sebe i za sve što nam se događa i nismo dozvolili da nas vanjski uvjeti ometu.
Isto tako je i s napretkom.
Promjena stila života nije lagana. Jednostavna? Da. Lagana? Nikako.
Međutim, učestalim održavanjem obećanja samom sebi vidimo napredak, iz dana u dan.
Kako to izgleda u stvarno životu?
Prijavite se na novi program. Puni ste elana, već planirate trenirati 4 do 5 puta tjedno.
I krene prvi tjedan. Dolazite, osjećate se dobro. Malo umorni, ponešto upala.
Drugi tjedan, osjećate se bolje.
I iz tjedna u tjedan imate dvije opcije, svaki tjedan isponova: odlučiti da ste osoba koja trenira i dolaziti redovno, ili odabrati isprike i ne doći.
Koja je razlika između osoba koje uspiju i onih koje ne? Najčešće samo u jednoj stvari.
Nakon što su ‘ispali’ iz tračnica, oni koji uspiju, brzo se vrate natrag u ritam. Jer nije pitanje kada ćete izgubiti ritam, već kako ćete se ponašati kad taj period prođe. Hoćete li se brzo vratiti u ritam ili će desetak dana bolesti djeteta prerasti u nekoliko mjeseci pauze?
Napredak je fenomenalan alat. Bilo da se radi o dobrom osjećaju, fizičkoj transformaciji ili većoj snazi i više energije – svaki od ovih mjernih točaka može poslužiti kao dodatna motivacija za ostanak.
I dok se niste ni okrenuli, u roku od dvije ili tri godine odjednom ste postali potpuno druga osoba.
Baš sam neki dan pročitao fenomenalnu izjavu jedne kolegice – nije toliko važan proces treninga i što s njime postignemo, već osoba koja redovnim treningom postanemo.
Ako već treniraš, onda znaš kako je napredak teško mjerljiv i ne vidiš ga na dnevnoj bazi – ali vidiš ga nakon puno vremena i nakon dovoljno održanih obećanja samom/oj sebi.